ŠTO JE REUMATOIDNI ARTRITIS
Reumatoidni artritis (RA) je teška upalna sistemna reumatska bolest vezivnog tkiva u čitavom organizmu koja uzrokuje bol, otekline, ukočenost i gubitak funkcije zglobova, te ponekad zahvaća i druge izvanzglobne strukture. Osim navedenih tjelesnih tegoba, često je praćena umorom, frustracijama, depresijom i strahom osoba oboljelih od te bolesti. Takva složena problematika zahtjeva složen timski rad mnogih medicinskih stručnjaka, te psihologa i socijalnih radnika.Reumatoidni artritis češće zahvaća žene nego muškarce i to u odnosu 3:1, te se smatra da je 1-2,5% ukupne populacije zahvaćeno tom bolešću. Bolest obično počinje u zreloj životnoj dobi između 20.-45. godine, iako se može javiti i u djetinjstvu i u starosti.
Karakterizirana je smanjivanjem razdoblja ponovnog razbuktavanja kroničnog procesa (egzacerbacije) i remisije bolesti, uz stalnu progresiju ireverzibilnih promjene na zahvaćenim zglobovima do kroničnog umanjenja funkcijskog kapaciteta zglobova i značajnog stupnja invalidnosti. Bolest progredira simetrično dovodeći do potpune destrukcije, nestabilnosti, deformacije i ankiloze zahvaćenih zglobova.
KOJI SU UZROCI REUMATOIDNOG ARTRITISA?
Primarni uzrok RA još uvijek nije poznat, no istraživanja su utvrdila vezu između pojave bolesti i antigena tkivne podudarnosti HLA- DR1 i DR4. Utvrđeno je da su između 60-80% oboljelih od RA nosioci tih antigena. Kod 10% pacijenata se može dokazati genetski faktor kod pojave bolesti. Također se dovode i neki virusi i bakterije u vezu s pojavom bolesti. Smatra se da prehrana, klima, stres, trauma, teži fizički napori, jaka psihička uzbuđenja, teže infektivne bolesti, porođaj, klimakterij i druge mogu biti okidači bolesti, no nije dokazana njihova povezanost s pojavom bolesti.
KOJI SU SIMPTOMI REUMATOIDNOG ARTRITISA?
Početak bolesti je obično postupan i podmukao što ukazuje i na lošiju prognozu bolesti, te zahvaća 60-70% bolesnika. Bolesnici se osjećaju umornima, pojačano se znoje, gube apetit, mršave, lako se zamaraju, imaju povišenu temperaturu, slabije spavaju dok kod akutnog početka bolesti se pacijent jedno jutro probudi sa otečenim ukočenim ručnim zglobom. Prva karakteristična tegoba je tzv. jutarnja zakočenost, koja se redovito najprije pojavi na šakama. Bolesnik ujutro, kada se probudi osjeća da teško razgibava prste na rukama. Kasnije se jutarnja zakočenost pojavljuje i na drugim zglobovima zahvaćenim bolešću. Nakon različito dugog trajanja jutarnje zakočenosti u zglobovima pojavi se drugi simptom: bol u zglobovima. Najprije se pojavljuje samo pri pokretu ili pritisku na zglob, a kasnije i spontano – dok je zglob u mirovanju. Prvi objektivni znak bolesti jest oteklina zgloba. Ona je rezultat upalnoga procesa u sinovijalnoj membrani zglobne čahure, zbog kojeg se i sam sinovijalni sloj karakteristično mijenja – iz njega buja granulacijsko tkivo koje u obliku panusa prodire u zglob, razara zglobne površine, deformira i na kraju, ukoči zglob.

U početku se otekline zglobova pojavljuju na malim zglobovima šake, dakle na metacarpophalangealnim i proksimalnim interphalangealnim zglobovima. Karakteristično je da zahvaća zglobove obiju šaka kao simetrični poliartritis koji obično počinje periferno i širi se proksimalno, prvo zahvaćajući proksimalne zglobove prstiju šake, zatim se širi na ručni zglob i na kraju zahvaća lakat i rame.

Tipične deformacije nastaju na šakama: u metacarpophalangealnim zglobovima najčešće se razvija fleksorna kontraktura pa šaka izgleda kao leđa jednogrbe deve – tzv. deformacija devine grbe, te ukoliko prsti skrenu u ulnarnu devijaciju šaka izgleda poput “tuljanove peraje“.

Fleksiji proksimalnog često se pridružuje hiperekstenzija distalnog interphalangealnog zgloba, takva deformacija se naziva “rupica za gumb“. Deformitet “devedeset prema devedeset“ kod ručnog palca gdje je metacarpophalangealni zglob u jakoj fleksiji a interphalangealni u hiperekstenziji. Deformitet “labuđi vrat“ kada je proksimalni interphalangealni zglob u hiperekstenziji, a distalni u fleksiji. Napretkom bolesti obuhvaćeni su i veći korijenski zglobovi kao rame i kuk. Bol je najčešći simptom kod oboljelih od RA, te se koriste mnoge terapije u svrhu ublažavanja boli. Premda je upalna bol prisutna konstantno, smanjuje se mirovanjem, a pojačava aktivnošću. Tijekom upale živčani sustav pojačano reagira na inače bezbolne podražaje kao što su pokret ili pritisak, a tjeskoba također može pojačati bolove. Često je prisutna osjetljivost na palpaciju. Pretpostavlja se da je tome uzrok povećan tlak unutar zgloba, čime se nadražuju krajevi živaca što dovodi do sekundarne hiperalgezije. Prisutnost preosjetljivosti oko zahvaćenog zgloba jedan je od dijagnostičkih kriterija za RA i postoje standardizirane skale za mjerenje osjetljivosti, kao recimo Ritchie articular index. Oticanje je karakteristično za upalu kod reumatskih bolesti. Oticanje se javlja oko ručnog zgloba i njegove sinovijalne membrane. Uzrokovano je sinovitisom koji izaziva hipertrofiju sinovijalne membrane i povećanu proizvodnju sinovijalne tekućine. Pacijent može osjećati toplinu ručnog zgloba koja se ne može ponekad otkriti objektivnim pregledom. Ponekad je kod upale ručnog zgloba iznad njega vidljivo crvenilo/eritem uzrokovan pojačanom cirkulacijom u tom području i kemotaksijom. Oboljeli od RA neće više imati funkciju zgloba kao prije nastupa bolesti, što često uzrokuje tjeskobu i frustracije. Gubitak funkcije je direktno povezan sa boli, deformitetima, zglobnom nestabilnošću, mišićnom jakošću, aktivnim sinovitisom, rupturama tetiva, malaksalošću i neurološkm komplikacijama, te samom jutarnjom ukočenošću. Jutarnja ukočenost se kod upalnih bolesti koristi kao mjera aktivnosti upalnih procesa. Što je aktivnija bolest, to ukočenost traje dulje. Kod RA ta ukočenost traje dulje od 30 minuta. Uzrokovana je nakupljanjem edema u zglobu tijekom noći zbog mirovanja. Deformiteti nastaju zbog promijenjene biomehanike zgloba, erozija, subluksacija, luksacija, istezanja tetiva i ligamenata, mišićnog spazma, skraćenja mekih tkiva i slično te često dovodi do invaliditeta oboljelih osoba. Oko upaljenih zglobova dolazi do atrofije okolne muskulature. Prisutnost izljeva u zglob inhibira aktivnost mišića. Pacijenti sve manje koriste ručni zglob zbog boli, a i mišljenja su da će još više oštetiti zglob, što dodatno pospješuje atrofiju muskulature. U mišićima katkad može biti prisutan i miozitis (upala mišića). Opseg pokreta je smanjen čim upala zahvati zglob. Upala izaziva bol i inhibira pokret. Hipetrofija i oticanje fizički preveniraju postizanje punog opsega pokreta. Kada se upala ustali, krajnji opseg pokreta bit će smanjen edemom u tkivima, intraartikularnim fibrozama, te zaštitnim spazmom u mišićima.
IZVANZGLOBNI SIMPTOMI REUMATOIDNOG ARTRITISA
RA je sistemska bolest, te se može manifestirati na mnogim drugim organima. One se najčešće javljaju kod osoba koje boluju od teškog oblika bolesti, te kod osoba koje su seropozitivne na reumatoidni faktor. Neki od izvanzglobnih simptoma su: umor, anemija, Feltyjev sindrom – karakteriziran trijasom: kombinacija RA, granulocitopenije i splenomegalije koji zahvati 1% oboljelih od RA, potkožni čvorići, slabljenje vida (sljepoća), razne plućne bolesti (pleuritis, fibrozni alveolitis i dr.), bolesti srca (perikarditis), vaskulitis (upala krvnih žila), Raynaudov sindrom – karakterizira ga promjena boje kože, cijanoza i bol perifernih dijelova tijela te amiloidoza.
Slika: Izvanzglobne manifestacije reumatoidnog artritisa
Lijevo: reumatoidni čvorići
Desno: reumatoidni čvorići sa početnim deformacijama prsta

DIJAGNOZA REUMATOIDNOG ARTRITISA
Dijagnostika je u početku vrlo teška, ali se pojavom karakterističnih znakova može prepoznati. Potvrđuje se karakterističnim nalazom rendgenskih promjena zglobne hrskavice i kosti, nalazom i histološkim pregledom potkožnih čvorića u okolici lakta i hrpta šake u oko 20% težih slučajeva reumatoidnog artritisa i dokazom „reumatoidnog faktora“ u bolesnikovoj krvi. Reumatoidni faktor je protutijelo, pripada gamaglobulinskoj frakciji bjelančevina veziva i nastaje u tijeku autoimunog procesa kao autoantitijelo protiv vlastitih bjelančevina.
Dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze RA su:

1. jutarnja ukočenost (traje najmanje 1 sat),
2. artritis na 3 ili više zglobova,
3. artritis zglobova šake,
4. simetrični artritis (istodobna oteklina istoimenih zglobova),
5. reumatoidni čvorići,
6. reumatoidni faktor u serumu,
7. radiološke promjene (osteoporoza i erozije vidljive na dorzo-volarnima snimkama šake).

Za dijagnozu RA trebaju bit prisutna najmanje 4 od ovih 7 kriterija, a prva 4 kriterija trebaju biti prisutna konstantno 6 tjedana.
LIJEČENJE REUMATOIDNOG ARTRITISA
U fizioterapijsku intervenciju spadaju svi fizioterapijski postupci koji se primjenjuju u rehabilitaciji bolesnika. Kod RA najviše primjenjivani postupci su termoterapijski (krioterapija i toplina), elektroterapija (laser, EMS, ultrazvuk, TENS) i kineziterapija. Liječenje se prilagođuje aktivnosti bolesti. U akutnoj fazi bolesti se primjenjuju opće mjere u smislu noćnog i dnevnog odmora, dijete te imobilizacije. Vrlo je bitna imobilizacija pomoću korektivnih udlaga jer one preveniraju i korigiraju oštećenja te zadržavaju zglob u funkcionalnom položaju. Za šaku funkcionalni položaj je dorzifleksija od 35 stupnjeva, s prstima u semifleksiji od 15 stupnjeva i poduprtom ulnarnom stranom kako bi se spriječila devijacija.

Za koljeno je to udlaga u ekstenziji (nikakvo podmetanje jastučića pod koljena!), kuk je ekstendiran i lagano abduciran, te stopalo u srednjem položaju od 90 stupnjeva. Medikamentozna terapija podrazumijeva antireumatike, te kortikosteroide u težem primjeru bolesti. Krioterapija se primjenjuje radi analgetskog i antiinflamatornog učinka. U kroničnoj fazi se provodi funkcionalna terapija kojoj pripadaju kineziterapija i radna terapija. Kineziterapijom se postiže poboljšanje pokretljivosti i funkcije zglobova, jačaju se mišići i poboljšava fizička sposobnost za obavljanje profesionalnih i kućnih aktivnosti. Radna terapija je vrlo važan dio funkcionalne terapije te se njome postiže pokretljivost i funkcionalna sposobnost. Potrebna je edukacija o tijeku bolesti, načinu izvođenja vježbi, o ulozi korektivnih udlaga te njihovom postavljanju, korištenju pomagala za hod i pravilnom hodu s pomagalom. Danas se izvode i mnogi operativni zahvati na zglobovima i tetivama oboljelim od reumatoidnog artritisa; operativno ukočenje zgloba (artrodeza) vrši se samo izuzetno rijetko, kada nema drugog izlaza. Dobre rezultate daju rana sinovektomija i ugradnja totalnih zglobnih endoproteza.

Nadalje, hrana mora biti bogata mineralima i bjelančevinama, a tjelesna težina u normalnim granicama radi olakšanja simptoma. Dijeta siromašna mesom i njegovim prerađevinama te mlijekom i mliječnim proizvodima u zamjeni sa žitaricama, mahunarkama, voćem i povrćem kod nekih osoba se pokazala od pomoći. S obzirom na manjkavost uobičajene prehrane, od koristi mogu biti dodatci prehrani viših doza vitamina i minerala (posebice vitamina B skupine, D, C i E, cinka, selena, željeza i magnezija), kondroitina, glukozamina te aminokiselinskoenzimskim mješavinama. Držite svoj imuni sustav na zavidnom nivou, naravno smanjite i simptome artritisa i samu upalu unutar zgloba. Ukoliko ne znate što odabrati u velikoj ponudi na današnjem tržištu, odaberite visoko kvalitetne proizvode renomiranih europskih proizvođača.

Za bilo kakve upite i informacije, slobodno nas kontaktirajte na +385 (0)31 350 330, naš Terrapromo tim Vam stoji na usluzi!