Artroza je bolest zglobova. Degenerativne promjene primarno se javljaju na hrskavici i koštanim dijelovima, uzrokujući stvaranje novih koštanih izdanaka ili izraslina. Artroza zahvaća i kralježnicu, te je onda poznata kao spondiloartroza. Degenerativne promjene zglobova vrlo su učestale. Bolest se javlja podjednako u muškaraca i žena svih rasa, a iznad 55. godine života češće se vidiu žena. Posebna vrsta artroze je ona kojazahvaća bazalni zglob palca i krajnje zglobove prstiju šake. Artroza prstiju često se javlja obiteljski, obično u žena nakon prestanka menstruacijskog ciklusa. Po učestalosti zahvaćenosti slijede zglobovi koljena, kuka i stopala. Pravi uzrok artrozenije poznat.Dokazano da neki čimbenici imaju određenu, iako nejasnu ulogu kao npr. dob, spol, debljina, hormoni, genetska predispozicija, opterećenje,trauma te brojni vanjski čimbenici. Promjene hrskavice razvijaju se određenom brzinom na mjestima najvećeg opterećenja u smislu mekšanja i postupne degeneracije. Kost ispod hrskavice više nije zaštićena pri opterećenju pa reagira na način da postaje gušća, tvrđa i deblja. Na rubovima zglobnih tijela buja koštano tkivo koje stvara izrasline, upravo ondje gdje se dodiruju zglobna opna (sinovijalna opna) i zglobna hrskavica. One otežavaju pokrete u zglobu i izazivaju bol te dodatno sužavaju zglobni prostor što također otežava gibljivost u zglobu. Subjektivne tegobe i znakove bolesti nemaju svi bolesnici s rendgenski uočljivim znakovima artroze.Simptomi koji upućuju na artrozu jesuumor, bolovi, zakočenost i deformacije, odnosno zadebljanja i smanjenje pokreta, ponekad izljev u zglob i slabost okolnih mišića. U početku se osjeća umor u zglobovima, najprije pri dužem, a poslije i pri kraćem opterećenju. Bol je najčešći znak artroze i glavni razlog zašto bolesnik dolazi fizijatru. U većine bolesnika u početku se opisuje kao tupa ili podmukla i duboka, ograničena na zahvaćeni zglob, a zglob je bolan samo nakon jačih opterećenja. Bol nestaje mirovanjem i ponovo se javlja pri opterećenju. Tegobe nestaju nakon kratkog razgibavanja pa se može nastaviti s hodanjem ili nekim drugim poslom. Kada bolest napreduje i blago opterećenje pa i pokret u mirovanju uzrokuju bol u zglobu, dok u jako razvijenoj fazi pokreti mogu biti čak i ograničeni. Često se boljavlja pri promjeni vremena i pogoršava izlaganjem hladnoći i vlazi. Zakočenostje često prvi znak artroze. Javlja se ujutro ili nakon dužeg odmora tijekom dana. Traje obične desetak minuta, a razgibavanjem ubrzo nestane.Deformacijanajčešće nastaje na krajnjem zglobu prsta, šake, kuku i koljenu. Tzv”oteklina”nastaje zbog općeg ili djelomičnog zadebljanja zglobnih tijela ili nastaje prava oteklina zbog stvaranja viška zglobne tekućine. U žena se u potkožnom tkivu u okolini zgloba (lakat, koljeno) nakupljaju naslage sala u obliku manjih ili većih elastičnih jastučića koji su više ili manje osjetljivi na dodir. Kod uznapredovale artrozesmanjuje seopseg pokreta uzglobu i posljedično razvija slabost mišića u okolini zgloba. Za postavljanje dijagnozepotreban jepregledfizijatrate rendgenska slika zahvaćenog zgloba. Rendgenska slika otkriva koštane promjene i suženje zglobnog prostora kao znak nestajanja hrskavice. U liječenju artrozeprimjenjuju se analgetici iantireumatici kroz nekoliko dana. U akutnoj fazi ako je prisutna upala zgloba preporučuje se stavljanje leda ili hladnih obloga na zahvaćeni zglob U liječenju artroze, napose kada je praćena izljevom u zglob ili kod jače boli, daju se kortikosteroidijednomdo dva puta godišnje. Odmorje za zglobove zahvaćene artrozom vrlo važan. Izdašni odmor, napose u poslijepodnevnim satima, smanjuje opterećenje i uspostavlja normalne odnose u zglobu (življi metabolizam i opuštanje mišića). Inače, nije preporučenostalno mirovati, nego hodati onoliko koliko bol i ostale tegobe dozvoljavaju. Preporuča se i redovito vježbanje da se održi fiziološki opseg pokreta zglobova te održi tonus i spriječi slabost mišića.Treba izbjegavati dugo sjedenje na jednom mjestu, jer je u tom slučaju prehrana hrskavice smanjena. Također se preporučuje provođenje fizikalne terapije, bilo ambulantne ili stacionarne. Potrebna je regulacija tjelesne težine. Smanjenjem tjelesne težine kod pretilih osoba smanjuju se i tegobe vezane uz artrozu. Zadnjih godina koriste se i razni hondroprotektivni lijekovi na bazi glukozamin i hondroitin sulfata kojima se usporava trošenje hrskavice. Njih mogu trošiti i mlađe osobe kojima su zglobovi podvrgnuti većem opterećenju, npr sportaši. Univerzalnog lijeka kojim bi se izliječila artroza nažalost ne postoji, ali promjenom životnih navika i raznim medicinskim metodama liječenja one se mogu značajno ublažiti. Dr. med. Paolo Bonas Spec. Fizikalne medicine i rehabilitacije