Što je multipla skleroza?
Multipla skleroza je poremećaj pri kojem živci oka, mozga i kralješnične moždine gube komadiće mijelina.
Naziv multipla skleroza dolazi od mnogobrojnih područja ožiljkavanja (skleroza) koja predstavljaju mnoga područja demijelinizacije u živčanom sustavu. Mogući neurološki znakovi i simptomi multiple skleroze su tako različiti da liječnici pri pojavi prvih simptoma mogu ne pogoditi dijagnozu. Mada se vremenom bolest često pogoršava polako, zahvaćeni ljudi obično imaju razdoblja relativno dobrog zdravlja (remisije) koje se izmjenjuju s onesposobljujućim razbuktavanjima (egzacerbacije). Za vrijeme MS napada pojavljuje se upala bijele tvari u središnjem živčanom sustavu u nasumičnim dijelovima koje nazivamo skleroza, plak ili lezija.
Taj proces je popraćen destrukcijom mijelina, debelog ovoja koji obavija stanice živčanih vlakana u mozgu i leđnoj moždini.
Mijelin olakšava prijenos elektro kemijske poruke između mozga i leđne moždine i ostalih dijelova tijela, a kada je oštećen neurološki prijenos poruke može biti usporen ili blokiran u potpunosti, što dovodi do potpune blokade ili ispadanja funkcije. Ime multiple skleroze označava oboje i broj (mnoge) i uvjete (sclerosis – od grčkog naziva za uništenje ili otežavanje) demijeliniziranih djelova u središnjem živčanom sustavu.
Koliko ljudi ima MS?

Nitko ne zna točno koliko ljudi ima MS. Vjeruje se da u Hrvatskoj u prosjeku ima 2500 – 3000 ljudi kod kojih je dijagnosticirana MS. U SAD-u ima oko 350 000 – 400 000 ljudi sa MS a tjedno ih se otkrije novih 200 slučajeva.
Tko dobiva MS?
Većina ljudi osjetila je prve simptome između 20 i 40 godine, ali bolest je dijagnosticirana kasnije.
To je zbog dvije stvari – zbog prolaznih poboljšanja bolesti, kao i zbog izostanka specifičnih dijagnostičkih testova – prvo se moraju u mozgu dogoditi promjene, da bi se mogla postaviti dijagnoza.
Iako su znanstvenici dokumentirali slučajeve MS i kod male djece i mlađih punoljetnih osoba, simptomi se rijetko javljaju prije 15-te godine ili iza 60-te.
Općenito žene oboljevaju dva puta više od muškaraca.
MS je pet puta više zastupljen u klimatskim uvjetima koji se nalaze u sjevernim djelovima SAD, Kanadi i Evropi nego u tropskim regijama. Neke studije pokazuju da osoba, koja se preselila iz područja visokog rizika u područje niskog rizika tj. tropsko, prije 15-te godine smanjuje rizik oboljenja od MS i obratno. Ovo otkriće pokazuje veliku ulogu činioca okoline na razvoj MS. Druge studije upućuju na to da nepoznati geografski ili klimatski faktori mogu zapravo biti stvar genetske predispozicije i reflektiraju rasne i etničke faktore osjetljivosti.
Simptomi multiple skleroze

Simptomi variraju ovisno koji je dio živčanog sustava oštećen. Mogu bili blagi ili jaki, kratkog ili dugog trajanja, mogu se pojaviti u različitim kombinacijama, ovisno o djelu živčanog sustava koji je napadnut. Potpune ili djelomične remisije simptoma, posebno u ranim fazama bolesti javljaju se u 70% slučajeva.
Početni smptomi MS često su dupli vid, miješanje crvene i zelene boje ili čak sljepoća na jedno oko. Neobjašnjivi vidni problemi obično se poboljšavaju u višim stadijima bolesti.
Većina MS pacijenata ima iskustvo sa slabošću mišića u ekstremitetima i teškoću sa koordinacijom i ravnotežom u tijeku bolesti. Umor može biti izazvan fizičkom iscrpljenošću a popravlja se odmorom, ili može poprimiti formu stalnog i perzistirajućeg umora. Mnogi bolesnici imaju ispade osjeta kao neosjetljivost, svrbež kože, trnci; neuobičajeno neki mogu osjećati bolove. Teškoće govora, tremor i vrtoglavica su česte pritužbe. Oko polovice ljudi sa MS ima kognitivne teškoće poput: koncentracije, pažnje, pamćenja, teškoće prosudbe, ali takvi simptomi su često blagi i obično se previđaju (zanemaruju). Depresija koja je povezana sa kognitivnim problemima drugo je zajedničko obilježje oboljelih od MS.
Oko 10% pacijenata pati od težih psiholoških poremećaja. Kod 60% oboljelih toplina može uzrokovati privremeno pogoršanje mnogih simptoma MS. U tim slučajevima smanjenje topline eliminira probleme. Zbog toga plivanje može biti dobro za ljude s MS.
Emocionalni pritisak je velik kako za pacijenta tako i za obitelj.
Kako se MS dijagnosticira?

Kada se liječnici suoče sa pacijentom čiji simptomi, neurološke pretrage i povijest bolesti upućuju na MS, oni koriste razna sredstva i laboratorijske pretrage da bi otkrili postojanje neke druge bolesti ili poremećaja ili kako bi potvrdili dijagnozu MS.
Suvremene tehnologije poput MR (magnetna rezonancija) često se koriste u lociranju lezija u središnjem živčanom sustavu, zbog gubitka mijelina. Ipak kako se lezije mogu pojaviti i u mnogim drugim neurološkim bolestima, nije potpuno sigurno da se radi o MS.
Test evociranih potencijala mjeri brzinu odgovora mozga na vidne, slušne i senzorne podražaje, a može i ponekad otkriti lezije koje su skeniranjem propuštene. Evocirani potencijali su korisni ali nedovoljni za donošenje zaključaka jer neidentificiraju razlog lezije.
Kako nema pojedinačnog testa za dijagnosticiranje MS, često je teško razlikovati između napada MS i simptoma koji su posljedice virusne zaraze ili čak imunizacije. Neki liječnici reći će svojim pacijentima da vjerojatno imaju MS. Kako vrijeme prolazi ako simptomi sve više pokazuju karakteristike obrasca relapsa i poboljšanja ili ako specifični testovi postanu pozitivni, dijagnoza se može postaviti.
Veliki broj drugih bolesti može imati simptome slične onima koje viđamo kod MS.
Što uzrokuje MS?
Zadnjih godina znanstvenici su mnogo naučili o MS; ipak njen uzrok ostaje nejasan.
Mnogi istraživači vjeruju da je MS autoimuna bolest – bolest u kojoj tijelo kroz svoj imunološki sustav izbacuje u obrani svoje vlastito tkivo. U slučaju MS to je živčani mijelin koji je napadnut. Takav napad mogao bi biti povezan sa nepoznatim okidačem iz okoline npr. virusom.
Imunološki sustav

Kod autoimunih bolesti ravnoteža između imunološkog sustava i tijela je narušena, kada imunološki sustav loše identificira sebe kao nevlastito tijelo i ratuje sa vlastitim dijelom svoga tijela (mijelinom) , koji nije prepoznao. Znanstvenici su proučavali brojne zarazne uzročnike (poput virusa) za koje se smatra da uzrokuju MS, ali nije bilo moguće primijeniti jedan određeni uzročnik. Nema sumnje da je nešto iz okoline uključeno kao okidač MS- a.
Genetika

U porastu su znanstvene činjenice koje upućuju na to da genetika može imati ulogu u vjerojatnosti dobivanja MS. U cjelokupnoj populaciji šansa za razvoj MS je manja od jednog promila. Ipak, ako osoba ima u obitelji MS, među najbližim srodnicima (roditelji, djeca, blizanci), ima 1-3% vjerojatnosti za dobivanje bolesti. Kod jednojajčanih blizanaca, vjerojatnost da drugi dobije MS ako je prvi obolio je oko 30%. Kod dvojajčanih blizanaca vjerojatnost je oko 4%. Činjenica da jednojajčani blizanci ne oboljevaju u 100% slučajeva, dokazuje da bolest nije isključivo genetski uvjetovana.
Neki (ali sigurno ne svi) efekti mogu biti i rezultat izloženosti nečemu u okolini, ili činjenici da neki ljudi sa MS lezijama ostaju zapravo bez simptoma cijeli svoj život. Indikacije da je više od jednog gena uključeno u MS, proizlazi iz studija obitelji u kojima više od jednog člana ima MS. Studije jačaju teoriju da je MS rezultat više faktora a ne samo jednog gena.
Razvoj MS vjerojatno je pod utjecajem interakcije brojnih gena, a svaki od njih samostalno ima samo mali udio.
Koji je tijek MS-a?
Svaki slučaj MS pokazuje jedan od nekoliko modela i tijeka bolesti. Oko 20% populacije oboljelih od MS ima blaži oblik bolesti u kojem simptomi pokazuju mali ili nikakav progres, nakon prvobitnog napretka te ti pacijenti ostaju u punoj funkciji.
Najčešće se MS prvo manifestira kao serija napada (relapsa) koju slijedi potpuna ili djelomična remisija, u kojoj simptomi misteriozno nestaju da bi se zatim pojavio period stabilnosti.To se zove relapsno remitirajući tip MS.
Sekundarno progresivna MS počinje sa relapsom i poboljšanjem ali se nastavlja kasnije kao primarno progresivna. Primarno progresivna MS karakterizira postepeno kliničko pogoršavanje sa ograničenim remisijama, iako tu mogu biti privremeni platoi ili smanjeni simptomi. Ipak MS je u današnje doba izuzetno rijetko fatalna i većina ljudi sa MS mogu očekivati normalno dug život.
Može li se MS liječiti?
Za sada nema lijeka za MS. Mnogi pacijenti mogu živjeti i bez terapije, ovisno o tijeku bolesti. Neki lijekovi imaju loše popratne pojave i rizike (prvenstveno kortikosteroidi). Prirodno pojavljivanje spontanih remisija (povlačenja simptoma) otežava utvrđivanje terapeutskih efekata eksperimentalnih tretmana; ipak uz pomoć magnetne rezonance moguće je zabilježiti razvoj lezija što znanstvenicima omogućava evaluaciju terapije. Konstantno se ispituju novi lijekovi za liječenje MS.
Mogu li se neki simptomi MS izliječiti?
Mnogo ljudi koji imaju MS, imaju problema sa grčevima, koji se većinom pojave u nogama. Grčevi se mogu pojaviti kao suzdržana ukočenost koju može uzrokovati povećani mišićni tonus , koji dođu i prođu, pogotovo po noći. Protiv toga se većinom daju lijekovi koji opuštaju i smiruju mišiće. Iako su njezini pozitivni efekti kratkotrajni, fizikalna terapija također može biti korisna i može spriječiti neizlječivo skraćivanje mišića.
Slabost , ataksija, manjak kondicije su također karakteristični simptomi MS. Kad je slabost problem, malo spasticiteta može biti dobrodošlo zato što pruža podršku slabim rukama i nogama. U takvim slučajevima, doze lijekova koje osoba uzima protiv spasticiteta mogu biti kompletno krivo proračunate, netočne. Fizikalna terapija i vježbanje također mogu pomoći da se sačuvaju funkcije koje pacijent još uvijek ima. Neki pacijenti misle, ako probaju, da im različita sredstva koja su im na raspolaganju, kao štapovi, hodalice, proteze za noge, mogu pomoći da ostanu nezavisni i pokretni. Nekada liječnici mogu ponuditi privremeno oslobođenje od boli, slabosti i grčeva ako daju injekciju phenola u kralježnicu, mišić ili živce u nogama i rukama. Potrebno je još istraživanja da se pronađe ili razvije lijek za slabost i ataksiju, koje uzrokuje MS.
Umor, pogotovo u nogama, još je jedan karakterističan simptom MS i može biti fizički i psihološki. Da bi se borili protiv psihološkog umora najbolje je za pacijente da izbjegavaju vrućinu i prekomjernu fizičku aktivnost. Ako su psihološki dijelovi umora, kao depresija ili apatija uočljivi, lijekovi protiv depresije mogu pomoći.
Ljudi koji imaju MS mogu osjetiti različite vrste boli. Javlja se bol u nogama i kralježnici, no jaki osjećaji škakljanja i gorenja su teži za liječiti. Nekim ljudima pomognu lijekovi protiv depresije, dok drugi koriste električno stimuliranje živaca na područjima gdje osjećaju bol.
Tijekom razvijanja bolesti, neki pacijenti imaju problema s mjehurom. Te probleme često uzrokuju bakterije protiv kojih se mogu uzeti antibiotici. Liječnici mogu preporučiti da pacijenti uzimaju više vitamina C ili da piju sok od brusnice zato što to zakiseli mokraću i može smanjiti rizik budućih infekcija. Postoji također nekoliko lijekova. Najčešći problemi s mjehurom, koji se pojavljuju kod pacijenata, tjeraju ih da često i hitno idu na WC ili uzrokuju inkontinenciju.
Koji su izgledi za ljude s MS-om?
Godine 1989. predsjednik Bush i kongres proglasili su devedesete ‘Desetljećem mozga’ i vidjeli smo vlastitim očima do tada neviđenu eksploziju znanja o neurološkim bolestima. Nova tehnologija je prisilila komplicirane bolesti, kao MS, da otkriju svoje tajne. Te mogućnosti za otkrića su potaknule ‘National Advisory Neurological Disorders’ i ‘Stroke Council’ da predlože kako će efikasan tretman i uzrok bolesti (MS) biti pronađeni tijekom ‘Desetljeća mozga’. Njihova opredjeljenost je najbolja nada za lijek ili, još bolje, da se nađe način na koji se MS može potpuno spriječiti.